Karakteristike direktne prodaje

U direktnoj prodaji nema posrednika, nego vlasnik poljoprivrednog gazdinstva, koji je u isto vreme i upravljač  (farm menadžer), prodaje svoje poljoprivredne proizvode krajnjem potrošaču; koji mogu biti domaćinstva i veliki potrošači!

Veliki potrošači mogu biti: ugostiteljstvo i zajedničke kuhinje u školama, fakultetima, studentskim i đačkim domovima, i radničkim restoranima.

Takođe, direktna prodaja može biti i prodaja poljoprivrednih proizvoda:

  • maloprodaji;
  • veleprodaji;
  • prerađivačkim malim i srednjim preduzećima;
  • prerađivačkoj industriji.

Direktna prodaja deli se na sledeće oblike:

  • samoberba;
  • prodaja u dvorištu porodičnog poljoprivrednog gazdinstva;
  • prodaja preko etno restorana i vinoteka u vlasništvu gazdinstva; 
  • prodaja pored puta;
  • prodaja iz dostavnog vozila;
  • prodaja iz seoske prodavnice u vlasništvu gazdinstva;
  • lična prodaja na gradskoj pijaci;
  • lična prodaja na seoskoj pijaci;
  • prodaja preko seoskog sajma i seoske manifestacije;
  • prodaja putem porudžbine;
  • prodaja velikim potrošačima.

U posljednje vreme razvijaju se i novi oblici direktne prodaje koji postaju pravi hit, kao što su mini marketi u trgovačkim centrima (primer mlekomata) i prodaja preko interneta (primer: www.kvantas.rs ).

Za direktnu prodaju najprikladniji su poljoprivredni proizvodi koji se nakon proizvodnje mogu odmah trošiti, kao što su voće i povrće, jaja i mleko.

Međutim, većina poljoprivrednih proizvoda mora se pre potrošnje doraditi ili preraditi.

Prodajom prerađenih poljoprivrednih proizvoda znatno se povećava dohodak i zaposlenost u porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu, ali je prerada jako zahtevna! Uz poznavanje tehnologije prerade potrebna su ulaganja u objekte i opremu, i ispunjenje svih higijensko tehničkih uslova i kontrole kvaliteta (uvođenje HACCP standarda).

Priredio: Radojica Mojsijev